Ubojstvo u Vinkovci- Zagreb “Expressu”?
Bilo je to mirno zimsko poslijepodne na jedan od prvih dana u siječnju. Moj boravak kod bake i djeda došao je kraju. Taksi me dovezao ispred glavnog ulaza željezničkog kolodvora. Prizor ispred mojih očiju bio je očaravajuć. Zgrada kolodvora bila je prekrivena prvim snijegom, u pozadini već polako pada mrak, a svijetla kolodvora ga obasjavaju i svjetlucajući u snijegu čine cijeli prizor vrlo svečanim i idiličnim. Čekanja u redu za kupnju karte nema jer na kolodvoru jedva da ima putnika. Smještam se u coupe i čekam polazak. Vlak još nije krenuo, struje nema pa tako ne radi ni grijanje u vagonu. Iako su temperature ispod nule izvan (i unutar) vagona, to mi ne smeta previše, pripisujem to čarima putovanja. Vlak kasni polasku, a to znači još malo drhtanja od hladnoće u mraku. U jednom trenutku, u coupe ulazi policajac sa svjetiljkom i ispituje nalazi li se u tom coupeu gospodin Pilić. Nakon što dobije negativan odgovor, policajac, ne dajući nikakve detaljnije informacije, odlazi iz coupea i nastavlja potragu. Postaje jasno da vlak ne kasni samo zbog vremenskih uvijeta, već je posrijedi nešto puno ozbiljnije. Kroz glavu mi prolazi tisuću različitih scenarija poput onih koji se mogu naći u romanima Agathe Christie. Vlak odjednom kreće. Bjegunac/ ubojica (ili nešto treće) je vjerojatno uhvaćen. Svijetla i grijanje se pale i vlak polako klizi tračnicama kroz snježna polja. Taman kad sam pomislio da je to nastavak one idilične atmosfere na kolodvoru, zavladao je mrak. Svi smo u čudu. U coupe ulazi kondukter i govori kako je nestalo struje u cijelom vagonu te da se premjestimo u drugi vagon. Dok uzimamo stvari i premještamo se u drugi vagon, kondukter pokušava održati svijetlo koliko može. To rezultira tim što se svijetlo svake sekunde upali, zatreperi nekoliko puta i ugasi. Prizor kao iz horor filmova. Hodam prema drugom vagonu i primjećujem kako su svi coupei prazni, osim jednog. U tom jednom, sjedio je čovjek u kožnom kaputu vrlo sumnjiva izgleda i uz njega žena u krznenoj bundi. Prizor dostojan dobrog mafijaškog filma. Novo mjesto našao sam u drugom vagonu i to jedva budući da je vlak bio krcat… Što se sve još događalo u tom vlaku zaista ne znam. Znam samo da me cijelo ovo putovanje jako podsjeća na radnju romana “Ubojstvo u Orient Expressu”. Mojoj priči nedostaje jedino Hecule Poirot koji bi otkrio to misteriozno ubojstvo. Da sam se našao par desetljeća prije na vinkovačkom kolodvoru možda bih ga i sreo. A tko zna, možda ni ne bih jer su tada kolodvorom prolazili mijuni putnika…
Nekada je kolodvorom prolazilo 18, 2 milijuna ljudi godišnje
U zlatno doba vinkovačkog kolodvora, točnije 70- im i 80- im godinama 20. stoljeća, vlakovi bi polazili svake četiri minute, a broj putnika izražavo se u milijunskim iznosima. Dnevno bi kolodvorom protutnjalo 360 vlakova. A za to da sve prođe onako kako treba, bilo je zaduženo 3000 željezničara. S obzirom na tako veliki broj željezničara, Vinkovci su se znali nazivati gradom željezničara. Ulica koje je vodila od glavnog kolodvora do centra grada zvala se Kolodvorska ulica (danas Starčevićeva), kuće u kojima su živjeli željezničari i koje su se nalazile tik uz prugu, zvale su se Željeznička kolonija (danas Željeznički vijenac), a jedan cijeli stambeni blok nazvan je Željezničkim blokom. Vinkovčani, pogotovo mladi, redovito su tijekom ljetnih večernjih tura navraćali na kolodvor poslije kina, šetnji korzom, kafića te iskorištavali priliku za flert s putnicima. Iz svega navedenog, jasno se vidi koliki je utjecaj željeznica imala na sam grad. Vinkovačko čvorište bilo je najveće na Balkanu, tj u jugoistočnom dijelu Europe te su se na vinkovačkom kolodvoru mogli tada čuti brojni svjetski jezici. A Vinkovcima su prolazili uz već spomenuti Orient Express i druge međunarodne linije poput Thesalloniki Expressa i Hellas Expressa.
Sljedeći video pruža jedinstveni prikaz kolodvora i života ljudi onog doba:
Više od 140 godina duga povijest
Možda nije star koliko i sami Vinkovci koje krasi titula najstarijeg grada u Europi, ali i više od stoljeća postojanja je za pohvalu. Prvi vlak u Vinkovce je službeno stigao 23. studenog 1878. godine, a vozio je prugom Dalj- Vinkovci- Slavonski Brod. Taj događaj može se smatrati “rođendanom” vinkovačkog kolodvora, što bi značilo da ove godine kolodvor slavi 144. rođendan.
U narednim godinama uslijedile su gradnje drugih pruga. Na razvoj željeznica najviše je utjecao interes Mađara koji su uočili veliki potencijal za eksploataciju šuma hrasta iz Spačvanska bazena i Bosutske nizine tako da se najviše pruga gradi između 1890. i 1910. Najznačajnija pruga bila je izgrađena na nagovor inžinjera Mađarskih državnih željeznica Arpada Knothya. 29.10.1886. je pruga Vinkovci- Otok- Vrbanja- Brčko puštena u promet i tada Vinkovci postaju važnim željezničkim raskrižjem. 1891. gradi se pruga Vinkovci- Sremska Mitrovica, deset godina nakon Vinkovci- Županja, a 1910. gradi se pruga Vinkovci- Gaboš- Osijek. Izgradnjom ovih pruga Vinkovci postaju ozbiljno čvorište te već 1911. godine vinkovačkim kolodvorom prolazi prvi milijun putnika (1 030 511). Teretni kolodvor s 10 kolosijeka gradi se 1928. godine čime se povećava frekventnost i označava nastanak budućeg velikog ranžirnog kolodvora čija će ukupna duljina iznositi oko 58 kilometara kada biva dovršen 1948. Vrlo sažeto povijest kolodvora iznio je i umirovljeni željezničar Pavao Božičević: “23.11. davne 1878. godine prvi vlak krenuo je iz Vinkovaca i to je značilo puno za naš grad. Počeo je protok putnika i već za 2,3 godine godišnje je bilo 312 tisuća putnika koji su putovali na toj pruzi. Kasnije, u staroj Jugoslaviji, došlo je do još većeg razvoja, a naročito kada je 1948. izgrađena i Teretna, odnosno kada je počelo sastavljanje i rastavljanje vlakova. Tada je to bio najveći ranžirni željeznički kolodvor, ne samo u bivšoj državi nego i na Balkanu”
Zanimljivost!
U svojoj skoro 150 godina dugoj povijesti kolodvor nikad nije bio zatvoren sve do pojave pandemije koronavirusa. Dakle, kolodvor je punih 142 godine radio bez prestanka!
Ispreplitanje prošlosti i sadašnjosti
Nađete li se na vinkovačkom kolodvoru, Pavao Božičević rado će vas provesti izložbom naziva “Životopis vinkovačkoga prometnog čvorišta” koja se nalazi u čekaonici drugog razreda. Kako on tvrdi: “Od zanimljivih izložaka, u našem malom muzeju je pružno vozilo tricikl i pružna kolica koja su ravnomjernim povlačenjem poluge pokretali željezničari kada na pruzi treba nešto popraviti, mehanički signali i blokovni uređaj, ručna telefonska centrala, signalna svjetiljka sa svijećom, svjetiljke na karbid. Imamo razne poslovnike s početka prošlog stoljeća, vozni red iz 1913., mnoštvo fotografija, dokumenata i voznih karata” Izložbom su oduševljeni čak i japanski turisti.
A uz iskusnog Pavla Božičevića u čekaonici drugog razreda čeka vas i brico Ivan Čoka u svojoj brijačnici. Ono što je posebno kod ove brijačnice je to što je u njoj namještaj još iz 1966. godine od kada je i nova, odnosno tadašnja kolodvorska zgrada . A brico Čoka je tijekom dugih godina svoga rada prikupio brojne anegdote, a samo jedna od njih je: “Bilo je slučajeva da nekoga obrijem i ošišam, a on pobjegne. Kaže da je zaboravio novčanik u automobilu i ode i više se ne vrati. Jedan je željezničar, inače redovita mušterija, došao na šišanje jer je imao pauzu do dolaska vlaka koji će on odvesti u Erdut. No javili su mu da taj njegov vlak dolazi ranije nego što su računali i neka odmah dođe. Preuzeo je, onako poluošišan, vlak, odvezao ga u Erdut i kada se vratio, nastavio sam ga šišati”
Povratak u sadašnjost s nadom u bolju budućnost
Sadašnja situacija u potpunoj je suprotnosti s onim zlatnim dobom željeznice. Do sada, kada god bih doputovao u Vinkovce vlakom, dočekao bi me prazan kolodvor, ali ja znam i osjećam kada tamo kročim da ta nekada slavna vrata tog prekrasnog grada i dalje imaju dušu i duh one stare živahne “štajge” (kako su od milja tepali kolodvoru) koju samo treba malo prodrmati i probuditi iz dubokog sna. Iskreno se nadam da će san o kolodvoru punom života postati stvarnost. Zato te pozivam čitatelju da dođes na ovaj kolodvor, upoznaš, osjetiš i poslušaš priču slavne prošlosti te da ujedno postaneš sudionik slavne budućnosti.
