SISAK PRIJE POTRESA
KUĆE BENOVIĆ I ŠIPUŠ
Uz hotel Toplak koji se nalazio nasuprot željezničkom kolodvoru i kolodvorskom trgu, prije 1862. godine sagrađena je niska prizemnica. Kasnije joj je dograđeno dvorišno krilo koje je zaklanjalo prostrani vrt i obiteljski život koji se u njemu odvijao. Kuća je poznata kao Planerova kuća. Uz nju je još jedna manja zidana prizemnica izraženo visokog krovišta, poznata kao Komljenovićeva kuća. Niz nastavljaju dvije velike, impozantne palače koje, zajedno s kućama na suprotnoj strani ulice, dominiraju sjevernim dijelom II, tada Lađarske ulice.
Prva od njih je kuća Gjure Benovića koju na katastarskoj izmjeri grada 1862. uočavamo kao već izgrađenu zgradu. Prema podatcima stanara kuće prikupljenim 60-tih godina 20. stoljeća, u posjedu obitelji Benović je dokument koji svjedoči o gradnji kuće još 1848. godine. Gjuro Benović, jedan od najimućnijih Siščana, kupio ju je 1870. Uz nju je reprezentativna stambena jednokatnica koju je između 1886. i 1888. gradio sisački graditelj Andrija Colussi po narudžbi trgovca Glassa. Glass kasnije kuću prodaje Blažiću, a nakon toga ju 1902. kupuje obitelj Šipuš, u čijem vlasništvu i ostaje. Obje ove zgrade imaju iznimnu arhitektonsku, urbanističku i ambijentalnu vrijednost. Ove dvije kuće povezivalo je i prijateljstvo i poslovna suradnja njihovih vlasnika, obitelji Benović i Šipuš. Gjuro Benović se kao mladić doselio u Sisak i počeo baviti trgovinom usko surađujući s Nikolom Šipušem. Obitelj Šipuš doselila se u Sisak koncem 18. stoljeća iz Hrastelnice te se počinje baviti riječnim prijevozom. U svom vlasništvu imali su već u prvoj polovici 19. stoljeća nekoliko lađa koje su vukli konji uzvodno prema Karlovcu te se bavili trgovinom žitom i dužicama. Posao se brzo širio pa je tako Ivan Šipuš nabavio i prvi parobrod „Sloga“. Posao je dalje razvijao i proširivao njegov sin Nikola. On se uz trgovinu i prijevoz robe brodovima, bavio i koncesijskim poslovima, preradom drva i njegovim izvozom. Određen broj godina Šipuš i Benović su imali zajedničko poduzeće no nakon nekog vremena su se razišli i svoje poslovanje odvojili. Osim što su bili iznimno poduzetni i uspješni trgovci, i Šipuš i Benović aktivno su bili uključeni u društveni, humanitarni, ali i politički život Siska aktivnim dugogodišnjim radom u gradskom zastupstvu. Svoj ugled u poslovnom i političkom okruženju koristili su u nastojanjima na izgradnji i osuvremenjivanju sisačke prometne infrastrukture. Tako je Benović svoja nastojanja usmjerio ka gradnji novih željezničkih pravaca, a Šipuš gradnji sisačkih mostova. Za brojne aktivnost car Franjo Josip I. dodijelio je Nikoli Šipušu plemstvo 1902. godine.
