Što je Hrvatsko proljeće?
Kasnih 60-ih godina prošloga stoljeća, dok je Hrvatska bila u sklopu SFRJ, započeo je važan događaj za hrvatski narod pod nazivom Hrvatsko proljeće. U suštini je to bio pokret kulturno-političkog karaktera kojime su se Hrvati zauzimali za svoj nacionalni identitet. Svoj naziv dobiva iz pokušaja ‘buđenja’ svijesti svih Hrvata na društvenoj, političkoj i ekonomskoj razini.
Savka i Tripalo
Pokretači su htjeli prodrijeti u najšire slojeve stanovništva jer je pokret bio demokratskog karaktera i smatrali su da je bio za boljitak cijelog hrvatskog naroda. Glavni likovi ovog pokreta bili su Miko Tripalo i Savka Dabčević Kučar, članovi SKH (Savez Komunista Hrvatske).
Politički protivnici ovoga pokreta dali su mu naziv MASPOK što je skraćenica za ‘Masovni pokret’.
‘Sveučilište – kičma nacije’
Tijekom vrhunca proljeća studenti hrvatskih sveučilišta su odlučili da žele svojim glasovima osnažiti ovaj pokret, dokaz tome je bilo njihovo pridruživanje prosvjedima, a i osnivanje mnogih časopisa. Jedan od tih časopisa bio je ‘Praxis’ čiji su urednici bili profesori filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Gajo Petrović i Danilo Pejović.
Studenti ovoga vremena su bili glasni, znali su da žele promjenu ne samo na kulturno-političkoj razini, nego i na akademskoj.
Filozofski fakultet
Krajem 1971. i početkom 1972. godine održavali su se studentski skupovi u prostorijama nekoliko fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Jedan od tih skupova održao se u dvorani d7 na Filozofskom fakultetu 26. studenoga kada je Zvonimir Čičak bio izabran za prvoga studenta prorektora. Studirao je na Pravnom ali i Filozofskom fakultetu u Zagrebu te je bio jedan od glavnih aktera ovoga studentskog pokreta.
Neposredno nakon izbora u dvorani se začuo nezadovoljan glas: “Ova je Skupština izmanipulirana. Dolje manipulacija! Živjela demokracija!”. To je u d7 izjavio Ante Žužul, protivnik rezultata na studentskim izborima, a isto student Filozofskog fakulteta.