MODERNISTIČKA ARHITEKTURA SISKA
Godine 1960. na prostoru radničkog naselja Željezare Sisak otvorena su dva važna objekta za razvoj toga dijela grada. Prvo je bio veliki rekreacijski kompleks s olimpijskim i dječjim bazenom i sportskim terenima. Zanimljivo je kako su bazen radnici kopali sami tijekom radnih akcija. Drugi važan objekt bila je robna kuća na principu samoposluge koja je olakšala opskrbu stanovništva, ali poticala i konzumerizam. To je bio prvi takav trgovačku centar u Sisku, a nalazio se u prostoru gdje je danas trgovina DM u Željezari.
HOTEL TOPLAK
Hotel Toplak otvoren je nasuprot željezničkog kolodvora, u njegovoj neposrednoj blizini. Bez gostionica i svratišta, a kasnije i malih privatnih hotela, nije se mogao zamisliti život lučkog i tranzitnog grada kakav je bio Sisak. To su bila mjesta prenoćišta putnika, ali i mjesta okupljanja domicilnog stanovništva. Hotel Toplak bio je smješten u ugaonoj jednokatnici čiji je prvi dio uz II. ili tada Lađarsku ulicu građen prije 1860, dok je dogradnja bila desetak godina kasnije. Obitelj Toplak iz Koprivnice, preuzela je svratište 1887. od dotadašnjeg gostioničara Leopolda Milinovića. Putnici su odsjedali u hotelu, a za njihove konje i kočije, u dvorištu su izgrađene staje. Lađarska je ulica u to vrijeme još uvijek bila neuređena i nije bilo neuobičajeno vidjeti kako njome prolazi stoka prema prigradskim pašnjacima. Nasuprot neuređenoj ulici bio je uređeni kolodvorski trg s parkom na kojemu je čuvar pazio kako nitko ne bi uništavao zelenilo. Godine 1891, hotel Toplak uzeo je u zakup gostioničar L. Redenšek. Prodaju hotela s pomoćnim gospodarskim objektima, vlasnik Antun Toplak oglašava od 1903. nadalje. Za razliku od obližnje kolodvorske restauracije u kojoj su se odvijali koncerti i kino predstave, u hotelu Toplak češće su se organizirali politički sastanci, skupštine i razni dogovori političkih istomišljenika. Tako se u njemu 1903. u vrijeme političkih nemira potaknutim borbom za financijsku neovisnost od Ugarske, kod Toplaka održala velika skupština na kojoj je bilo 350 sudionika. Grad Sisak imao je u prvoj polovici 20.-tog stoljeća Pravilnik o nametu na raskoš koji je propisivao za sve one bi se u svratištima, gostionicama i krčmama zatekli nakon 22,00 sata. Od ovog su nameta bili oslobođeni oni koji su imali plaćenu ulaznicu za koncert ili neko slično događanje. Plaćanja nameta bili su oslobođeni i putnici koji su boravili u hotelu ili kolodvorskoj restauraciji, ali ne i oni koji su bili u njihovoj pratnji. Kuću je 1934. kupio sisački liječnik dr. Petrić pa je tako u kasnijim godinama i upamćena kao kuća Petrić.