Vjerojatno ste čuli za zagrebačka javna kupališta, od onih prvih uz potok Medveščak pa sve do savskog kupališta, Babinjaka i jezera Bundek. Možda je manje poznato da je Zagreb imao i četiri topla kupališta: u Ilici, Creskoj ulici, Nazorovoj ulici i na Kvaternikovu trgu.
Najstarije zagrebačko kupalište Diana otvorio je trgovac željezom Alexander Lolkoss 1834. godine u Ilici 8. Sljedeći vlasnici, obitelj Weiss de Polne, sagradili su novo, parno kupalište, otvoreno 1879. godine. Ono se sastojalo od saune, parne kupelji, bazena i tuševa.
Diana je bila važno mjesto zagrebačke svakodnevice, mjesto druženja i susreta, pozicionirano na značajnoj zagrebačkoj adresi. Naime, u istom dvorištu poznati fotografi Rudolf Mosinger i Lavoslav Breyer sagradili su fotografski atelje 1894. godine. Rudolfov sin Franjo Mosinger, osim bavljenja fotografijom, održavao je i umjetničke izložbe. Nakon njega, fotografkinja Antonija Vajda preuzima atelje, poznat kao Foto Tonka, koji ostaje na ovoj adresi do 1958. godine.
Prema dostupnim svjedočanstvima zaposlenika, kupališta su tijekom 1970-ih godina bila vrlo posjećena i imala su oko sedamsto stalnih gostiju. Razvoj grada i promjene u načinu života i kulturi stanovanja utjecali su na društvenu funkciju kupališta. Diana je postajala mjesto koje koriste samo građani slabijega imovinskog statusa, oni koji u svojim stanovima nisu imali kupaonice ili grijanje u kupaonicama, izbjeglice, prognanici i beskućnici.
Kupalište je i danas u funkciji, iako u smanjenom obimu i s kraćim radnim vremenom.
Društvena memorija čuva značaj koje je kupalište nekada imalo, a Muzej grada Zagreba fotografije koje vam donosimo.