Izum fotografije, kako će zapisati Gisèle Freund u svojoj knjizi Fotografija i društvo, bio je presudan u procesu demokratizacije umjetnosti. Velika je važnost i uloga fotografije i fotografske reprodukcije kako u svakodnevnom životu tako i u znanosti i umjetnosti. Također, analiza nekih povijesnih fotografija pomaže nam steći uvid u povijest suvremenog društva kao i nekih njegovih specifičnih pojava.
Novi paragraf
Za vrijeme studiranja i boravka u Parizu Bukovac se često selio, mijenjao mjesto stanovanja, a ti prostori u kojima je živio najčešće je koristio i za slikanje. Tek će, upoznavši i sprijateljivši se s mladim arhitektom Eduardom Monnierom, dobiti svoj prvi ozbiljni prostor za rad.
Moguće da ga je u tom prostoru fotografirao Edmond Bénard, fotograf koji je od 1880. do 1890. godine napravio seriju fotografija nazvanu Les Artistes chez eux – Kod umjetnika. U toj seriji prikazao je portrete umjetnika, izlagača na Salonu, snimljene u svojim ateljeima. Riječ je o fotografijama od iznimne umjetničke i dokumentarne vrijednosti, a Bukovac ih je sakupio u jednom albumu koji se čuva u Kući Bukovac, a prikaz je umjetnika kao što su Cabanel, Gérôme, Benjamin-Constant, Rochegrosse i drugi.
Nakon nenadane Monnierove smrti Bukovac će opet krenuti u potragu za novim prostorom.
Približavanje umjetničkoj koloniji i selidba na Pigalle, u Rue Laval 17 pokazat će se odlučujućom za njegovu budućnost. Tada će započeti suradnju s engleskim trgovcima umjetninama Vicars Brothers iz Londona koja mu je omogućila gradnju vlastitog ateljea.
Bukovac će 1887. godine u prostranom unajmljenom vrtu na Montmartreu, u Rue Chavalier de la Barre 40, odmah iza apside bazilike Sacre Coeur, izgraditi sebi atelje. Bio je pozicioniran na brežuljku s kojeg se pružao pogled na cijeli Pariz.