Premda pripadamo digitalnom dobu brzih informacija, elektronskoj razmjeni aktualnih podataka, obavijesti na svim razinama komunikacija čija se informacija širi, množi i reproducira bez odgovornih mogućnosti kontrole. U tom istom valu masovnih medija kao sredstvo masovnog priopćavanja, elektronska pošta zamijenila je rukopis na papiru koji gotovo da je izumro a ti isti pisani rukopisi ulaze u povijest vrijedne dokumentacije.
Donator i kolekcionar Ante Topić Mimara za svog života razmijenio je razmijenio je sa suradnicima, prijateljima i obitelji zavidan broj razglednica. Ukupno ih je sačuvano 234. Razglednice su sukladno muzejskom poslu obrađene, opisane i uređene, zatim digitalizirane te na kraju pohranjene u sobu muzejske dokumentacije Muzeja Mimara, gdje su preventivno zaštićene.
Razglednici je primarna namjena dopisivanje. Po definiciji ispisanoj na web stranici Jezikoslovca razglednica je poštanska karta sa slikom grada, predjela i slično na jednoj strani dok je na drugoj ilustrirana dopisnica, što je definicija preuzeta iz Rječnika hrvatskog jezika Vladimira Anića[1]. Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika razglednicu opisuje kao poštansku kartu sa slikom grada, krajolika, spomenika i sl. koja se šalje obično s kakva putovanja.
