Velika seljačka buna, muška punta ili “seljački rat”, kako su ga nazivali suvremenici, započeo je na susedgradsko-stubičkim posjedima Franje Tahyja. To je bila treća buna od kada je 1564. godine Tahy protupravno kupio polovicu vlastelinstva.
Uzroci bune nalaze se u pogoršanju položaja seljaka i smetnjama koje se stavljaju pred seljačku trgovinu, dok su direktan povod bile borbe među vlastelom, koja je pri tom seljake naoružala kao i zlodjela Franje Tahyja i njegovog sina Gabrijela. Seljaci kao svoje ciljeve ističu borbu za stare pravice, rušenje feudalnog poretka, stvaranje samostalne seljačke države sa sjedištem u Zagrebu te preuzimanje ubiranja poreza i obrane od Turaka.
Znak za početak oružanog ustanka dan je u noći s 27. na 28. Siječnja 1573., a prva veća ustanička akcija bila je napad na Cesargrad. Istodobno izbijaju pobune na desetak velikih vlastelinstava u Hrvatskoj i slovenskim pokrajinama zbog čega se buna ponekad zove i Hrvatsko-slovenska seljačka buna. Biskup i ban Juraj Drašković moli kralja da hitno poduzme mjere za ugušivanje bune, a pomoć je zatražena i od uskočkog kapetana Thurna. Štajerski staleži objavili su opću mobilizaciju. Nakon poraza seljaka u bitkama kod Krškog i kod Kerestinca, ustanički odredi svladani su i u Planini, Jurkloštru i kod Jastrebarskog. Sedmoga dana veljače ban Drašković okuplja u Zagrebu vojsku za napad na ustanike u Zagorju. Alapić kreće s vojskom protiv ustanika koji se povlače prema Stubici.
Buna je završila 9. veljače u krvavoj bitci kod Stubičkih Toplica u kojoj je poražena glavnina ustaničke vojske.
![](https://wordpress.link2.hr/pokazni/wp-content/uploads/2022/05/image.png)