Kultni ˝Prosjaci i sinovi˝ djelo su velikog Ivana Raosa, po čijem je romanu snimljena istoimena serija koja pripada kulturnoj baštini grada Imotskog. Snimljena je 1971., no zbog sloma Hrvatskog proljeća, nakon 12 godina prikazana je na tadašnjoj Televiziji Zagreb. Radnja je smještena u malenom gradu Imotskom koji se nalazi pored granice sa BiH, što je dosta utjecalo na radnju same serije u kojoj prevladava šverc koji je bio najnormalnija pojava u to vrijeme.
Stanje u Imotskom 1971.
Udarila, rođo, svicka kriza. Svukud čemer, plač i jadikovka. Staro – il od godina manito, il posve onemoćalo; a mlado neće ništa radi. Nu, čeljad imacka i jopet žive – kupuju, prodaju, priprodaju, pa tako, jedanput, dvaput, triput, stoput u krug, dok je i svita i vika, i mudra roda Kikaševa!˝
Sigurno ste svi na našim televizijskim ekranima jednom naišli na kultnu seriju Prosjaci i sinovi ili ste bar bacili oko na TV dok su vaši roditelji željno iščekivali novi nastavak. Ako ste pogledali bar jednu epizodu, nastavili ste gledati i dalje i čuditi se kako je moguće da je nešto tako kvalitetno i reprezentativno i u današnje vrijeme. To posebno mogu razumjeti ljudi iz Imotske krajine jer ipak je pisac knjige Ivan Raos bio upravo iz Imotskog.
O stvaranju djela
Raos je bio vrhunski književnik i poznavatelj svog kraja. U njegovoj knjizi svaka rečenica je slikovita, smislena i istinita. Imotska krajina specifično je podneblje i nepresušni izvor inspiracije za književnike i pjesnike.
Poticaj za pisanje djela
Roman Prosjaci i sinovi je objavljen nakon što je TV serija već bila snimljena. Ivan Raos dolazi iz malog sela u Imotskoj krajini gdje su se i njegovi preci također bavili švercem, baš kao što je opisano u seriji. Prema tome, Ivan Raos nije bio čovjek koji bi rasipao, nego je skupljao sve informacije tog doba i zapisivao. Osim toga, pisao je materijal koji je toliko puta htio izbaciti u javnost, ali mu je trebalo mnogo vremena jer je smatrao da djelo uvijek može izgledati bolje i htio ga je dovesti do savršenstva.
Radnja serije
Gledajući ovu seriju, možete saznati kako je živio prosječan čovjek u Imotskom. Prosjački zanat se prikazuje na vrlo zanimljiv način. Kikaš, koji je najstariji prosjak uči svoje mlađe potomke kako treba prositi i zaraditi za svoj kruh. I uspijevalo im je, po seriji bili su majstori za prevariti i isprositi. Kikaš je najveći utjecaj imao na Matana koji je središnji lik romana i serije. Naslijedio je od djeda snalaženje u životu jer mu je ipak on od malena bio najveći uzor u svemu.
Matan je bio galantar (uglađen) lik koji nikome nije dopustio da mu pomrsi račune. Neustrašiv i svojeglav u svojim naumima dogurao je i ˝preko˝ granice. Njegove švercerske vještine nije mogla ni sama ˝Dektiva˝ otkriti koja ga je pratila u stopu.
Što se tiče ljubavi, život ga je povezao s Nušom, običnom djevojkom koja je bila zaslijepljena njime. Odnos prema njoj pomalo je bio grub i oštar, no unatoč tome osjeća se kemija među njima. Rečenice po kojim će Matan ostati zapamćen su: ˝Tri koraka isprid mene, Silo nečista!˝ kako je govori svojoj dragoj, i rečenica u kojoj joj nikad nije dopustio da kaže da je išta njihovo, već je tražio da se ispravi i kaže ˝tvoje moj Matane˝. Ipak, uvijek se vraćao svojoj Nuši jer je ona bila njegova sigurna luka.
Tri koraka isprid mene, Silo nečista.” – Matan je Nuši uvijek davao prednost. Nije sigurno je li to bilo zato što ju je želio promatrati ili da, u slučaju da nalete na dektivu, miliciju ili bombu, Nuša naleti prva.
Prosjaci i sinovi i danas ostavljaju trag u životu ljudi s područja Imotske krajine
I danas, kad prođete kroz Imotsku krajinu osjetit ćete duh serije i romana koji su prisutni. Sav taj krš, pejzaži nisu se mijenjali. Ljudi su ipak drugačiji, ali poprilično s elementima iz serije Prosjaci i sinovi. Matan je njihov zaštitni znak i primjer kakav bi Imoćanin trebao biti. Inače i danas su Imoćani poznati kao snalažljivi i svojeglavi ljudi, često i uspješni, humoristični, skloni kojoj psovci, ali u suštini tog krša koji ih krije, srčani su i dragi ljudi.
Odlazak i povratak u rodni kraj
Sve ti je Amerika, di nije ovo naši kamen, ovi ždral, ovo naše sunce, i slavići i vrane, naše vrisi, naša misečina. Sve ti je Amerika. Svudi ti se manta, a ovdi bistri. Svudi pijano teturaš, a ovdi, Matane, ovdi živiš. Ja tamo nisam živila˝
To su riječi Vrtirepke, žene koja je uvijek žalila za svojim krajem i običajima u dalekoj Americi. Tako i danas, svi oni koje život odnese dalekim putevima, s radošću i ponosom vraćaju se u svoje zavičaje gdje su odrasli. To su mjesta gdje pripadaju, koje vole i zauvijek nose u srcima.
Događaji nakon emitiranja serije
Matan, Kikaš, Vrtirepka i mnogi drugi legendarni likovi iz Prosjaka i sinova popularizirali su Imotsku krajinu pa je i veliki broj fanova ove serije, nakon njenog premijernog prikazivanja, hodočastio u taj dio Hrvatske i obilazio lokacije na kojima su snimljene neke od nezaboravnih scena ukupne jugoslavenske TV i filmske produkcije.
Poznate lokacije koje je i danas moguće posjetiti su Crveno i Modro jezero, dva najveća simbola imotske baštine i glavna mjesta na kojima je snimljena ova popularna serija.
Imoćani su se i željeli i znali odužiti svom Matanu. U kolovozu 2010. otkriven je, u parkiću ispred trgovačkog centra Park & Shop u Imotskom, spomenik Matanu, za sve one koji ga vole.
Također, poznata dalmatinska grupa Dalmatino je kroz stihove pjesme “Prosjak i sin” vjerno opisala skroman život u malom gradu Imotskom koji se nije mnogo promijenio od emitiranja same serije.
Povezani linkovi: