Legenda o Crnoj kraljici – Filozofski fakultet

Sjećate li se priča koje su vam u djetinjstvu pričali stariji? Bile one narodne legende povezane uz vaš kraj, ili klasične bajke, poput Disneyevih klasika, svatko ima neke lijepe priče koje ga vežu uz djetinjstvo. Veliki dio kulturne tradicije svakoga kraja čine narodne legende i mitovi, koje su se s koljena na koljeno prenosile generacijama unazad.

Tako su i naši pretci, uz vatricu kamina, prepričavali svojim potomcima čarobne svjetove hrvatskih vila, vještica i čarobnjaka koji su vladali našim magičnim šumama i puteljcima. Naravno, ne morate vjerovati u istinitost tih priča, ali one zasigurno daju čar lokacijama koje posjećujete.

Jedna od mnogih priča koje čine povijest Zagreba je i dobro poznata legenda o moćnoj vladarici Medvedgrada, Crnoj kraljici. Priča se da je legenda nastala iz praznovjernosti tadašnjih stanovnika sela u okolici Medvedgrada koji su bili izluđeni konstantnim pljačkama imućnih vlastelina Medvedgrada u suradnji s Kaptolom za vrijeme sukoba između Gradeca i Kaptola. Kako im je sam pogled prema Medvedgradu sijao strah i nemir, oni su stvarali priče i mitove upućene prema njemu. Najpoznatija od njih je fantastična legenda o Crnoj kraljici.

Ilustracija Crne kraljice
https://imgur.com/a/X5b35

Legenda

Zla, ohola, uvijek zavijena u crno i jašući bijelog ili crnog vranca, Crna je kraljica utjerivala strah u kosti stanovnicima Medvedgrada i okolice. Obilazila je i obitavala u sjeverozapadnim djelovima Kraljevine Hrvatske i Slavonije, od Krapine, Velikoga Tabora, Trakošćana, preko Varaždina, Koprivnice, pa do Đakova. U svojoj zloj usamljenosti, stvarala je spletke, uživala u blagodatima zemaljskih užitaka te je, vođena trenutnim hirovima, nemilosrdno sudila onima koji su joj stali na put.

Osim što je bila iznimno lijepa, Crnu kraljicu bila je i iznimno oštroumna, sklona političkom djelovanju, a bavila se i alkemijom. Omiljeni ljubimac bio joj je gavran kojemu bi, kad bi ju netko naljutio, zapovjedila da napadne, kanđama izvadi oči te iskljuca nesretnika do smrti. U slobodno bi ga vrijeme, iz šale, slala da gnjavi dvorjane, no oni su se s vremenom naučili obraniti od kraljičinog ljubimca. Njena se okrutnost vidi i iz priče da je svoje brojne ljubavnike (plemiće s područja Medvedgrada, Susedgrada, Cesargrada, Samobora i Malog Kalnika), nakon što bi im uzela zlato ili ako bi joj se štogod zamjerili, bacala sa vrha kule ili ih pustila u kavez s veprom i uživala u nasilnom prizoru.

Žena u crnom, blijeda lica, otmjenih kretnji sa sjajnom pratnjom luta gorskim stazama, čas dobra čas opaka. Žezlo joj riga vatru, prži i rastače sve oko sebe. Kraljica se javlja noću, izranja u ljepoti i ponire u patnji. Kosa crna kao vranac kojeg je jahala, resila joj je pravilno lice, a oči boje smaragda titrale su poput sunčeva sjaja“
“Crna kraljica 1,2,3”, Mirjana Novak Perjanec

Tijekom dugog niza godina nastale su brojne legende vezane uz “crnu kraljicu”, a verzija ima mnogo. Evo nekih od zanimljivijih legendi!

Crna kraljica i Turci

Kad su Turci stigli podno Medvedgrada, kraljici nitko nije htio pomoći zbog njenog groznog ponašanja. Zato je zazivala vraga i zaklela se: “Pukni vrag, dam ti Medvedgrad i sebe“. Htjela je vraga prevariti, ali je na kraju umrla prokleta.

Vrag se odazvao njenim ponudama i otjerao Turke. Tad je htjela prevariti vraga i poništi kletvu. Ponudila je dvanaest vjedara zlata onome tko ju triput prenese oko tvrđave. To nije nikome uspjelo zbog paklenih stupica koje je vrag postavio. Zbog toga je postala još više prokleta. Kad je umrla pretvorila se u zmijsku kraljicu, a njene podanice zmije čuvaju njeno zlato koje je sakriveno negdje u podzemnim hodnicima što vode na Kaptol, ili čak možda negdje u hodnicima na Griču. Postoji jedna priča da je neki mladić uspio ubiti zmiju, ali se bojao uzeti zlato jer je znao da je prokleto.

Kraljičin zdenac

Bilo jednom da su uslijed velike suše usahnula sva vrela i zdenci na Medvednici. Sva osim dubokog zdenca na Medvedgradu kojim je gospodarila Crna kraljica. Narod izmučen od žeđi uputi se k Crnoj kraljici na Medvedgrad i zamoli je vode. No kraljica bi zle ćudi i seljacima vodu uskrati! Žedan narod sav izmučen prepusti se milosti i nemilosti šume koja je tada bila prepuna medvjeda i drugih divljih zvijeri. Kad je narod došao do ovog mjesta, spazi vrelo koje tu prije nije postojalo. Napiju se vode, a zdenac Crne kraljice nato usahnu.

Crna kraljica i nastanak Plitvičkih jezera

Da ne bi bilo da je kraljica radila samo zlodjela, evo priče kako je pomogla narodu i stvorila Plitvička jezera.

Legenda kaže kako je prije mnogo godina plitvički kraj zahvatila strašna prirodna nepogoda. Velika vrućina trajala je mjesecima, kiše su se prisjećali samo stariji stanovnici, a životinje i biljke ugibale su od žeđi, od silne je muke pucalo čak i kamenje, a jedini izvor vode – Crna rijeka pretvorio se u prašinu. Ljudi su molećivo i bespomoćno pogledavali prema nebu i vapili za osvježenjem, ali sunce je i dalje nemilosrdno pržilo ispucanu zemlju. Činilo se kako nikome nema spasa. No jednoga dana iz vilinskih se dvora u plitvički kraj uputila Crna kraljica sa svojom pratnjom. Vidjevši toliku nemoć, tugu i patnju, odlučila je pomoći shrvanom narodu. Uz silovit vjetar i silnu grmljavinu na plitvički se kraj sručilo more kapi. Narod plitvičkog kraja nikada nije zaboravio dobrotu Crne kraljice. Sagradio joj je dvore na brdu iznad najvećeg plitvičkog jezera Kozjak u kojima je uživala u ljepoti i simfoniji slapova.

Tko je zapravo bila Crna kraljica?

Kako je svaka legenda vođena povijesnom građom i činjenicama, tako i do danas povijesničari pokušavaju odgonetnuti identitet te, nekoć moćne i fatalne vladarice. Prema Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom tri prave kraljice bi mogle konkurirati za taj naslov, a to su Marija (žena Bele IV) , Marija Anžuvinska (prva žena kralja Žigmunda Luksemburškog) te Barbara Celjska (Žigmundova druga žena). Sve su, kao udovice nosile crnu odjeću i vjerojatno poveremeno boravile na Medvegradu. Međutim, povijesni tragovi najviše upučuju da je Crna kraljica bila Barbara Celjska koje se narod najviše sjećao u crnoj odjeći jašući na bijelom vrancu. Kraljica i carica Barbara Celjska osim što je vladala našim prostorima, bila je ujedno i češka, ugarska i njemačka kraljica. Dolazila je iz utjecajne obitelji Celjskih, poznatih po svojoj ledenoj okrutnosti, a njen je otac knez i grof Herman II. Celjski, željan moći i titula, proračunato udavao svoje kćeri i promaknuo se u najutjecajnijeg tasta u Hrvatsko- ugarskoj državi.

**Barbara Celjska kao alkemičarka u Samoboru**
https://issuu.com/dragunov/docs/jahrbuch-2008/s/11683462

Već 1406. godine Barbara se spominje kao žena ugarsko-hrvatskog kralja Žigmunda Luksemburškog. Njihov brak bio je dogovoren kad je Barbara imala samo 11, a sklopljen kad je imala 16 godina. Žigmund ju je uskoro uveo u državne poslove, pa ga je tako u vladanju zamjenjivala za vrijeme njegovih dugotrajnih izbivanja iz Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva. Kako je Žigmund često bio odsutan, mlada je vladarica u tuzi zbog nesretnog braka, jureći na vrancu po sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ostavljala trag i pokazivala svoju implulzivnu narav. U zapisima je ostavljeno kako je kraljica Barbara bila iznimne lijepote, visoka i bijele puti te je bila opisana kao alegorijska venera. Poznato je da se bavila alkemijom u svom dvorcu u Samoboru te je čak bila i optužena za herezu. Sa Žigmuntom je imala kćer Elizabetu. Nakon svađe 1419., Žigmund je prognao Barbaru i Elizabetu iz države na više od godinu dana. Nakon pomirdbe, Barbara postaje češkom kraljicom, a nedugo zatim i njemačko- rimskom caricom (pošto je Žigmund 1433. okrunjen za njemačko-rimskog cara). Nakon Žigmuntove smrti, optužena je da je kovala zavjeru protiv njega, oduzeti su joj posjedi, zatvorena je te je pobjegla u Poljsku. Umrla je od kuge 1451.

Ukoliko je Barbara Celjska uistinu i bila Crna kraljica, što mislite zašto je bila tako mrska u narodu?

Ljudi smatraju mističnim ono što ne razumiju. Barbarinu narav, bavljenje alkemijom i samu činjenicu da tako mlada vlada državom umijesto muža, narod je smatrao krajnje neobičnim. Nitko nije razumio njenu potrebe za izoliranjem, cijele dane je više-manje prespavala ili bila zatvorena, čitala i razmišljala, po noći je išla jahati i obnašala neke državničke dužnosti. Šuškalo se da se bavila crnom magijom i da je pokušavala otkriti eliksir mladosti i pretvoriti bakar u zlato, čak je ostala legenda da je to zlato negdje zakopano oko Medvedgrada i Ruda ili oko starog grada Samobora. “
Mirjana Novak Perjanec

Mislite li da je ova mistična vladarica uistinu bila zla kako narod priča ili je samo bila neshvaćena i nesretna? Mislite da je baš ona bila inspiracija za legendu o Crnoj kraljici?

Utjecaj legende o Crnoj kraljici na hrvatsku kulturu

Legenda o Crnoj kraljici nadahnjivala je ne samo pripovjedače, već i umjetnike, slikare i dramske pisce. Jeste li se kao djeca igrali Crne kraljice 1,2,3? Sigurno niste povezali da je ta dječja igra, u kojoj djeca trče prema kraljici te se nakon njenih izgovarenih riječi „Crna kraljica 1,2,3!“ moraju ukipiti, nastala prema legendi o Barbari Celjskoj. O njoj su napisana monoga književna djela,a nedavno je u prostorijama Turističke zajednice zagrebačke županije predstavljena knjiga „Crna kraljica 1, 2, 3“ Mirjane Novak Perjanec, kao prvi od tri nastavka o Barbari Celjskoj, odnosno Crnoj kraljici.

Hrvatska povijest puna je narodnih legendi od kojih su mnoge ostale zapostavljene i zaboravljene. One nisu samo zanimljive pričice koje roditelji pričaju svoju djeci prije spavanja, nego su prava duhovna blaga koje treba njegovati i čuvati, a od njih se potencijalno može stvoriti i dobar turistički proizvod. Sljedećom prilikom kad vas životni putevi odvedu u prostranstva predivnoga Medvedgrada, prisjetite se da je nekada davno baš tim puteljkom kojim kročite, možda šetala moćna vladarica medvedgradskih šuma, Barbara Celjska.