Kuća Jurja Garbatija nastala je neposredno nakon 1862. godine i jedna je od manje reprezentativnih kuća visokih prizemnica, kakvih je bilo dosta u glavnoj gradskoj ulici. Doživjela je brojne izmjene i od izvornog oblika zadržano je sedam krovnih prozora dok su svi plastični ukrasi pročelja izglađeni. No, koliko je izgled kuće manje zanimljiv, toliko je zanimljivija po onome što se u njoj zbivalo. O vlasniku Garbatiju znamo da je 1897. stekao zavičajno pravo u Sisku, što znači da je u Sisak doselio i da obitelj Garbati u njemu nije ranije živjela.
Bio je veletrgovac dalmatinskim vinima i rakijom a tvrtku „Dalmatinski podrum“ vodi u svojoj kući. Tu ima i skladište vina. Iz novinskih reklama toga vremena vidimo kako je „Dalmatinski podrum“ svakodnevno nudio svježu janjetinu.
Ono što je posebno zanimljivo je da su u kući Garbati svoju tvrtku imali Josip Čupak i Janko Dujak, tiskari, koji su izdavali, za to vrijeme važno novinsko izdanje „Hrvatski radnički glas“. Novine su najprije izlazile u Zagrebu, a nakon što su zabranjene, uređivanje i tisak preuzeli su Čupak i Dujak i pretvorili ih u izdanje koje se osim političkim pitanjima vezanim za čitavu Hrvatsku, sve više okreće sisačkim temama. Osim svega ovoga, za kuću Garbati vezano je i djelovanje obrtno-radničkog društva „Sloga“ u čijem organiziranju, radu i vođenju veliku ulogu ima tiskar, ali i pisac i začetnik organiziranog obrtničkog pokreta u Sisku i Hrvatskoj, Josip Čupak. Jurija Garbatija nalazimo zabilježenog kao financijskog podupiratelja rada „Sloge“, ali i izlaženja „Hrvatskog radničkog glasa“. U istoj kući, uz prostorije društva „Sloga“ otvorena je sisačka čitaonica pod nazivom „Hrvatska pučka čitaona“. Kako je „Sloga“ već imala organiziranu knjižnicu, knjižnica i čitaonica se sada nalaze u istom prostoru, ali djeluju kao dva odvojena društva.